Stajski gnoj predstavlja mješavinu životinjskih izmeta i biljnog materijala (stelja za životinje), a njegova kvaliteta ovisi o vrsti stoke, stelji i starosti gnojiva. Konjski i ovčji gnoj imaju više suhe tvari, više dušika, fosfora i kalija, stoga su prikladniji za teža i hladna tla, a goveđi i svinjski gnoj imaju više vode, hladniji su i kiseliji, pa se polako razgrađuju, zbog čega su prikladniji za pjeskovita tla. U ekološkoj proizvodnji na većim površinama zreli se stajski gnoj ugrađuje u tlo tijekom jesenske obrade tla. Nasuprot tome, u ekološkom se vrtu stajski gnoj ravnomjerno raspoređuje na površini vilama i dijelom se ugrađuje u gornji sjetveni sloj tla. Najveći dio stajskog gnojiva ostaje kao malč na površini tla (1-4 kg po m2). Gnojidba stajskim gnojem može se obaviti u redovima i u rupama. Ovo je racionalan način gnojidbe iako je raspodjela hranjivih sastojaka nejednaka. Učinak stajskog gnojiva traje nekoliko godina (do pet) tijekom kojih biljke mogu koristiti hranjive sastojke. Količina stajskog gnojiva ovisi o plodnosti tla, vrsti i uzgojnom modelu pa se tako lakša tla gnoje svake 2-3 godine, a teža svakih 4-6 godina, ovisno o plodoredu. Obično se koristi 3-4 kg/m2 gnojiva u skladu s plodoredom, a za tla bez humusa 5-8 kg/m2. Najveća dopuštena količina dušika ne smije premašiti 170 kg/ha u jednoj godini.
- 10 views
